Početak
Humoreske
BINGO STENOGRAM
Ovo je bingo-stenogram. Izuzela sam psovke i uzdahe. Sve ostalo pripada mom đedu Krstu. Ono što fali, odnosi se na mog mlađeg brata Mićurina, učenika trebinjske gimnazije, na babu Jovanku, i na mene, njegovu unuku Radmilu- Ljalju, studentkinju prava...
1.
- Banja Luka, sve ode tamo, moj Mićurine!
- Opet Banja Luka!?
- I još jednom, Banja Luka.
- Bravo. Sve u Banja Luku!
- Srušili ste onu, sad rušite i ovu državu, neka sve pane po nama dolje!
2.
- Šesto maraka u Prijedor?! Šes mojih penzija u Prijedor, Mićane!?!
- Koliko je Prijedor od Banja Luke!?
- Nikoliko. Ko od Trebinja do LJubinja.
- Znao sam, i to je Banja Luka.
- E, jadna zemljo Hercegova, s kim krpu dereš!
3.
- Spomenu li ono Prnjavor!?
- Ode li ono šesto maraka i u Prnjavor!?
- Ode, a znaš šta je Prnjavor?
- Predgrađe Banja Luke, jadni mi dolje!
- Ili, ne znam...
- Nismo možda ni jadni.
- Možda smo prokleti?!
- Tako nas zapalo, moj Mićko?!
4.
- Ohoooooo, Dooooooboj. Bravo, putujemo na istok. Zalutala kuglica.
- Iskočila iz zgloba!
- Šest stotina!
- Bravo, Doboj, mada...
- Slušate li me što pričam?
- I treba da slušate!
- Odnosno, treba da znate!
- Ne pitajte šta?
- Zna se šta!
- Zna se da je odnedavno i Doboj - obična Banja Luka!
5.
- Bilježiš li, Mićko, brojeve.
- Bilježi, ne preskači!
- da kad dobijemo, ne kažu oni iz Banja Luke: "Blesavi Hercegovac, nije prekrižio!?
- Križaj, Mićurine.
- Križaj, srećo đedova.
- Križaj, silo ljudska!
- Ne oduzimaj, dodavaj.
- Križaj neka ih muka spopane!
- U bingu ostajemo do groba!
- Moga, Mićko, moga!
6.
- Koga sad izvukoše!
- Govor'te, oću istinu!
- Ne laž'te!
- Gradiška!?
- Graaaa-diška!!!!
- Ma nije moguće!?
- Pa, pa, paaaaaa.
- Pitate što pačem?!
- Pa Gradiška je... više Banja Luka i od same Banja Luke, Mićane moj!
7.
- I, oči đedove, jesu li prokuvali kuglice?
- Jesu, čujem, ne viči, Mićko!
- I, smiješ li mi kazat, ko dobi premiju?
- Smiješ.
- Pa onda reci! U koju Banja Luku pare odoše?
- Šta reeeeče?!
- Ne čuh!
- Ma lažeš, neće biti?!
- Da ti ko nije sipo rakiju u tu tvoju limunadu, Mićurine?!
- U Hercegovinu odoše???.
- Nama?!
- Neće biti, ne može!
- Laaaaažu!
- Ne ide bingo pro Čemerna!
- Ne može, ne daju mu!
- I dobro, kad već lažeš, reci!
- Znaš ti šta ćeš reći!
- dje odoše u Hercegovinu?
- U Bileću???
- A koliko, Mićurine!?
- Dvadeset i pet iljada?!?
- Tako i treba, kad lažeš, ne štedi nule!!!
8.
- Mićko, fala, dokazo si mi, ali ti se mlad, ne vidiš šta se iz brda valja!
- Pošto te volim ko očinji vid, da se s tobom po Banja Luci ne bi sprdali, moram ti kazat istinu.
- Onaj što je dobio nije Hercegovac, nije Bilećanin, nije naše gore list!
- Znam šta ćeš pitat: nego ko je!?
- Pa, Banjalučanin, budalo mala!
- Banjalučanin, ja sam ti garant.
- Znam sto posto da je otud.
- Lijepo ga vidim!
- Ima "golfa". Najnovijeg. Onog za kojim ti kukaš!? Guzonju. Pa s njim krenuo u Dubrovnik... Tek u Bileći se sjetio da nije kupio bingo.
- I stao kraj kioska, pružio dlan, zatražio tiket, smandrljo ga u džep, i produžio prema Dubrovniku. Ni u Trebinju se nije ustavljo!
- Tom Banjalučaninu bilo je dovoljno da u Hercegovini samo ispruži ruku! Kukala nam majka, s kim krpu deremo, Mićune moj!
Kraj stenograma.
Dalje, Mićko uzima daljinski. Pokušava da đeda navuče na Varselonu ili na Arsenal.
Ne ide.
djed voli kuglice.
Kaže: "To mi je jedini rahatluk otko sam ostavio domine".
O dominama govori kao o piću. I o njima imam stenogram.
Mićko brzo odustaje.
Obuje se prije nego što krene Bingo, i, kad đed počne da hukće i uzdiše, Mićurin izlijeće iz kuće - kao da je dobio premiju.
Kod nas, inače, na lutriji je samo djed.
- Igram ne bi li ostavio zalogaj u ustima ovim tićima! - tako kaže.
Zalagoja nema, ali ni tići ne gladuju.
Hranimo se raznim stvarima.
Bingom - samo ponedeljkom uveče.
J.P.P.