Početak

Humoreske

MATURSKO ODIJELO
 

Moj sin za sve, uvijek - bez izuzetka - ima odgovor. U životu "nikad zanikad" nisam ga zatekao nespremnog.

Ime mu je Darko, nadimak  djuki. Ni ja ni žena ne sjećamo se otkud mu taj nadimak.

- To je zato što, ni dok sam bio mali - kaže Đuki - niste znali s kim imate posla?!

On mene zove Otac (tu riječ nikad ne mijenja po padežima), a majku - Marta, in lingua pura, piše kao Martha.

Inače, rastao je tako brzo da se očima moglo vidjeti.

djed je govorio "ko struja" a baba "ko blitva iz govana".

Tako, primakao se i maturi...

- Je li, djukice, bi li bilo vrijeme da malo obiđemo radnje? - upitala ga je "Marta" čim je upisao četvrti gimnazije.

- Zašto, draga Martha? - on je uglavnom    veoma opisan i  veoma teatralan.

- Pa da ti nađemo neko odijelo za maturu.

- Meni, odijelo!? - uvijek je znao da se razgoropadi i odradi bijes u stotom dijelu sekunde.

- Pa, naravno, sine, svi tako rade, svi se za taj dan  kupe odijelo!?

-  Svi, mooooožda, maby  Marthice, dear, ali ja, ili "On", kak ti umeš reči (sad karikira i hrvatske serije), da obučem odelo, pa kak to uopće možeš pomisliti?!

- Palo mi na pamet, ništa se ne sekiraj, znaš kakva sam?!

Sve ze završilo dobro. djukica joj je, ovom prilikom, oprostio...

- Ali, prosim te, nikad više, ponavljam, n-i-k-d-a-r, da  mi o tome nisu pisnula.

I nije negdje do februara, međutim, jedne večeri, gledajući reklame, moja žena LJubica, u sinovom životu i dalje "Draga Gospođa Marta", poskočila je i uprla prst u ekran.

- Bože, lijepog odijela!

Niko nije reagovao.

Ni Otac, ni Komarci, ni Uholače u kući.

(U našoj kući, inače, muškarci nemaju nikakve veze s garderobom. Niko ne zna ni gdje stoje čarape. Da nije Marte, i za Božić bi bili bosi.)

-  djuki, pogledaj, ono   je savršeno, mogu da te zamislim...

- Dear Marta, iskuliraj. Prije me budeš vidjela u grobu, neg u tom tvom odelu!!!

Marta je zaplakala.

Ne u sobi, pred TV-om i djukijem, nego u kupatilu, uz grgljanje, fljuskanje i stalno istresanje vodokotlića.

Uveče, rekla mi je kao zatvorskom sabratu:

- Baš sam blesava, što mi treba da onako izlijećem.

- Nisi - pokušao sam utješiti moju staru saveznicu.

- Nego, zašto to radim!?

- Još neke stvari nisi maturirala.

Sve u svemu, znao sam da na onom "Dear Marta, Iskuliraj!" neće ostati. I meni je padalo na pamet djukijevo matursko odijelo, ali, da me deru, ne bi ga pomenuo. Da sam zucnuo, ja kao "Otac", bio bi "definitivno prekrižen".

Međutim, "koooo majka"(Martha is Martha), desilo se ono što je bilo neizbježno.

Deset dana pred maturu prosto je izdahnula.

- djuki, kako će tvoji drugovi biti lijepi i odijelima, samo da z...!

(Od "znaš", samo je izustila to "z"!?)

djuki je reagovao precizno kao malokalibarka!

- Marta, Main Goth - (u međuvremenu, sa malo zakašnjenja, od neke bijede, protrčao je kroz "Gospodu Glembajeve) - vi ste nesnosni! Vi, Martha, nosite hladan kamen u srcu! Vi, Martha, osim toga, ne pamtite ni one najvažnije životne poante. Vi, Martha, postajete   opasni. Molim da me se trsite bar dok ne prođe ta opskurno-tupa i primitivna  đačka fešta i sav taj provincijalni mirakul!

Marta je uzdahnula, pogledala me, i digla ruke...

Sad dolazim do trenutka, kad se stvar obrće, ali opet - po našim leđima... Dan prije mature, djuki se zabezeknuo...

- Ja sam, gospodo draga, opet izigran.

- Zašto, sine?

- Marta, nemoj da me zoveš "Sine". To je gore od "Otac"

- Neću, a ko te izigrao!?

- Svi, svi i svi!

- A ko su svi? Poznamo li Otac i Ja nekog!

- Ne. To je Sav Moj Razred, a zatim - Sva Moja Škola! I, zar ne vidiš, Sav Moj Otac!

- Svi su već davno kupili odijela?

- Pa, Marta, moglo bi tako da se rekne, ak "Otac" nema kaj protiv.

Reagovali smo munjevito. Ko dva  aktivna  Kineza.  Ja sam otišao u banku, raspitao  se za opcije koje nam stoje na raspolaganju, a  žena je optrčala tekstilne prodavnice.

Oko pet popodne odijelo je bilo u kući ("Spakirano u crnoj fascikli kak Tanka Smrt!").

Dok ga je probao (Martha: "dok se to izdešavalo"), naravno, djuki je bio otsutan.

- Marta, ti samo radi svoj posao, stiglo  bum tvojih pet minuta, služi se svojim Sinom, sad ili nikad, dear!

Stao je i pred ogledalo.

Da li je vidio kako izgleda osoba u staklu? - ne mogu da kažem.

Sutradan, kad je pošao, "izgledao je bajno". I kasnije, na ulici, u svečanoj povorci, ništa se nije dalo primijetiti. Onih sat dva, dok smo ih pratili, bio je stalno nasmijan. "Kao da ga nisam rodila, kao da sam ga oštampala", rekla je Marta

Iste noći, dok su maturanti razdrmavali stare hotelske temelje, moja žena (My dear Martha) iznenada je uključila stonu lampu.

- Jesi li budan!

- Jesam.

- Onda slušaj, sjetila sam se zašto smo Darka nazvali djuki.

- Zašto?

- Zato... - ustala je i počela da "hladi ruke".

- Reci, nemoj da ti opet pobjegne?

- Neće, stani... sad ću.

Na žalost, nije uspjela. Pobjeglo je.

- Izvini, smrsila sam se, ali sve mi izgleda nekako jasnije, možda se bar nečeg sjetim prije nego što djuki klepne u krevet!?

J.P.P.