Jefto Popara
NEZABORAVNI MLINAR SA IZVORA TREBINJICE
Skoro se sa sigurnoću moe reći da nema odraslog Bilećanina, ma gdje ivio, koji nije čuo za Jefta Poparu i čuvenu porodicu Merćep. Jefto je ostao zapamćen po vedrom duhu, otroumnosti i dosjetljivosti, a Merćepi, Mitar, Mihajlo, Vladimir i drygi po bogatstvu, preduzimljivosti, poslovnosti, prihvatanju novog i savremenog, inovacijama, patriotizmu i jo po mnogo čemu.
Prepuna glava
Od brojnih aljivih priča vezanih za Jefta ostala je i ona kada je doskočio austrougarskom generalu.
Bileća je vodovod dobila jo u vrijeme vladavine Austro-Ugarske, kada vodu iz slavine nisu imali mnogi a danas znatno veći gradovi u Bosni i Hercegovini. Bilećanima je na ruku ilo i to to je u to vrijeme u njihovom gradu bio veliki vojni logor, pa vlast morala da vodi računa prvenstveno o snabdijevanju vojske vodom, kao i vojnih starjeina i njihovih porodica koje su tu ivjele. Uz njih i obični građani imali su izvjesne prinadlenosti.
U dogovoru sa austrijskom vojnom komandom u Bileći molbu za izgradnju vodovoda trebale su uputiti civilne vlasti, a u sve su morali biti uključeni najistaknutiji predstavnici građana. Zbog toga je na razgovor sa austrijskim generalom trebao da ide jadan od najuglednijih Bilećana. Vijećali su Bilećani koga bi poslali, pa bez prevelike rasprave odlučili da je najpogodnija ličnost niko drugi nego Jefto Popara.
Uz pomoć austrijskog vojnog komandanta iz Bileće Jefto se naruči kod generala u Mostar i stigne tamo u zakazani dan i čas. Lako je stigao do generalovih vrata, ali nije lako ući kod generala. Kao i svi generali i taj je bio zauzet neodlonim poslovima i zadacima i do njega se nije moglo iako je sastanak bio ugovoren. Tako Jefto sjedi ispred generalovih vrata i čeka, a generalov ađutant mu objanjava kako general ima puno posla. Klima Jefto glavom i čeka. U neka doba dana onaj generalov čovjek nekud izađe, a vjerovatno pod pritiskom vjetra otvore se i vrata na generalovoj kancelariji. Sjedi general u fotelji, zabio glavu u papire na stolu i prebira očima po njima. Vidi Jefto da je sam u kancelariji te ne bude lijen nego ustane i tiho, poput mačke, uđe kod generala bez poziva. Sjedi general niti se miče niti pomiče, gleda svoja posla. Sjede i Jefto. Niti to govori on generalu, niti general njemu.
Odjednom podigne general glavu i kao bajagi ugleda Jefta i iznenadi se:
- Gospodin Jefto Popara?
- Jesam, vala, gospodin generale, taman ja.
- Pa, ti se, znači, već stigao, gazda Popara. Oprosti, molim te, to si čekao, ja sam puno zauzet, puna mi je glava svega.
- E vala, gospodin generale, znam da ti je puna glava svega, ali i zadnjica, ali i poloaj ti donosi da su ti uvjek pune i jedna i druga - odgovori mu Jefto.
Gdje je iza kuće
Za vrijeme stare Jugoslavije Jefto je bio banski vijećnik i redovno odlazio na Cetinje, gdje je bio centar Zetske banovine, na zasjedanje tadanjeg banskog parlamenta i po drugim poslovima. Ali, za razliku od svih ostalih vijećnika, redovno je bio odjeven u narodno odijelo, ili bolje rečeno na način kako se oblačila većina bilećkih i svih drugih istočnohercegovačkih seljaka. Na njemu sy redovno bile gete i iroke alvare od "modrače", kako se to tada zvalo, a po tome na Cetinju bio poznat. Među vijećnicima to je izazivalo i podsmijeh, ali budući da su svi znali ko je i kakav je Jefto, niko se nije usuđivao da ga bocka na tu temu, nego su pristupali oprezno i sa potovanjem. Jednoga dana u banski parlament stigne neki novi vijećnik u seljačkom odijelu kao i Jefto.
U pauzi tom novom vijećniku se ilo u kako bi danas rekli, toalet, ali nije mu bilo ba najjasnije gdje se ta rabota obavlja u tako modernoj i uglednoj kući. Uz sve, bilo ga je i stid da pita, pogotovo gospodu sa manama i eirima na glavama. Kuće i ta će, pa ovarie na Jefta. Videći da nosi odijelo slično njegovom u njega je imao najvie povjerenja jer je računao da je on posljednji koji će ga nakrivo uputiti ili ismijati. Tako on priđe Jeftu i u povjerenju poluapatom ga pita:
- Ama, prijatelju, kumim te velikijem, jedinijem Bogom, reci mi đe je ovdje "iza kuće", jer bi morao poć "sporad sebe"?
Jefto ga odmjeri od glave do pete, pa mu onda glasno odgovori da svi dobro čuju:
- Sluaj me prijatelju! U ovoj kući gdje god ode "sporad sebe" nijesi pogrijeio, taman da će ovdje na sred ove hale đe stojimo. Ova sva kuća to je vidi, u kojoj smo svi mi sad, nije ni od kakvog drugog posla nego od toga o kome ti govori. U ovoj ti se kući nita drugo i ne radi osim ona to se radi "iza kuće". Butum sva ona ti je od toga stvorena, pa pogrijeit ne moe nikako na bilo koja vrata da udari i iza njih obavi svoju potrebu - reče mu Jefto izazivajući panju i smijeh kod svih prisutnih.
Podijelili dar
Jefto je bio potovana ličnost ne samo u narodu nego i kod velikog broja predstavnika vlasti, koji su, zbog njegove otroumnosti, potenja i iskustva voljeli da se sa njim razgovaraju i čuju ta