GIMNAZIJA UVIJEK
BILA VESELA
Starije generacije se rado sjećaju prvog direktora Gimnazije Mitra Kovačevića - Đeda, koji je, iako već u godinama, stigao iz Nikšića kako bi ta ustanova mogla da počne sa radom. Tih godina bez njega se mnogo šta nije moglo ni zamisliti ni ostvariti. Pričaju da se profesor Kovačević nije mnogo smijao, ali je volio šalu, a iznad svega otresite, odvažne i inteligentne učenike, pogotovo one koji su imali duha i umjeli da reaguju na oštrouman i dosjetljiv način u datom trenutku.
Profesor Kovačević je imao buran život, bio je veliki srpski patriota, stari ratnik koji je prošao kroz mnoge ratne okršaje, neko vrijeme proveo čak i u komitima, a uz sve to bio je i veliki stručnjak za jezike i književnost i mnoge druge oblasti. U Bileću je stigao kao stariji čovjek i već je imao lošiji sluh što su učenici odmah osjetili, ali to nikada nisu previše zloupotrebljavali. Ipak, zapamćena je i jedna neobičnost vezana za profesorov nešto lošiji sluh.
Kovačević je posebno volio i cijenio učenike koji su čitali i umjeli da pričaju i raspravljaju o književnim djelima koja su pročitali. Često je znao da priupita ponekoga od učenika koje djelo trenutno čita. Jednom prilikom pobjegao neki Vujović sa časa profesora i direktora Kovačevića, sakrio se na stepeništu koje vodi u gimnazijsko potkrovlje i tu uči lekcije iz fizike očekujući da će taj dan biti prozvan i ispitan. Dežurni učenik, iz solidarnosti, nije ni prijavio njegovo odsustvo sa časa, a profesor Kovačević otvorio dnevnik i baš posred njegovog imena. Stavlja naočare i pita:
- A, šta trenutno čita ovaj Vujović?
Dežurni se prepao i taman hoće da ustane i kaže da je previdio njegovo odsustvo sa časa, kad se oglasi Vujovićev drug iz klupe:
- Čita fiziku na šišu.
- Kako reče? - priupita profesor i ne obraćajući pažnju i misleći da je to odgovorio učenik koga je prozvao.
- Fiziku na šišu - ponovi onaj učenik.
Profesor Kovačević se malo zamisli, ne može nikako da se sjeti tog književnog djela, a neprijatno mu pred učenicima da prizna da za njega nije čuo, pa misleći da je u pitanju nova knjiga reče:
- Nije to loša knjiga, evo za sada četvorka u svesku, a kada pročitaš, javi se da diskutujemo o djelu pa će možda biti i petica.
I upisa Vujoviću četvorku u svoj tefter na opšte zaprepaštenje cijelog razreda, a onda nastavi da predaje novo gradivo.
Drugi put pita Kovačević učenike prvog razreda da li neko od njih želi da odgovara za odličnu ocjenu. Svi ćute.
- Aha, svi junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše - veli profesor koji se često služio narodnim poslovicama i citatima iz epske poezije.
Najednom javi se učenik po imenu Vladimir i veli da bi on odgovarao za odličnu ocjenu. Profesoru se svidje njegova hrabrost i odlučnost, pa ga priupita je li cjelokupno pređeno gradivo baš naučio za petice.
- Jesam, sve sam naučio, baš za petice, odgovori učenik.
- Dobro, kad si naučio, dedera ti nama analiziraj pjesmu Đure Jakšića "Na Liparu"? Učenik zastade, pa obori glavu, tuc - muc, tamo - vamo, ne zna. Na kraju ga profesor pita:
- A, jesi li ti pročitao tu pjesmu.
- Profesore, ja sam sve ostalo pročitao osim "Na Liparu" od Đure Jakšića.
- Sve si baš ostalo pročitao i sve ostalo znaš da analiziraš.
- Baš sve.
- E ako je tako, evo ja tebi četiri. Ja ti veću ocjenu ne mogu dati džaba što si se javio da odgovaraš za pet, a kad znadneš i "na Liparu" javi se da odgovaraš za odličnu ocjenu, veli profesor i upisa četvorku.
Učenik ne reče više ništa nego sjede sav crven u licu. Pedagoška metoda profesora Kovačevića imala je efekta jer se Vladimir, koji nije bio loš đak, trudio kasnije svim silama da iz srpskohrvatskog jezika i književnosti nauči sve kako treba. Profesor Kovačević ga je hvalio i redovno ispred njegovog imena upisivao odlične ocjene.
Ostala je zapamćena i anegdota vezana za direktora Kovačevića i učenike Muja i Ćića. Ta dva učenika najprije su se posvađali, a potom i potukli. Pokazalo se da je Ćićo jači i vještji u tuči pa je Mujo izvukao batine, što se moglo vidjeti i po masnicama na njegovom licu. Dolazio Mujov otac da se žali u školu, saznao cijeli grad za tuču, digla se velika prašina oko toga. Zakazana i sjednica nastavničkog vijeća na kojoj treba da se raspravi o tom slučaju i odluči ko će i kako biti kažnjen. Svi se slažu da je Ćićo mnogo krivlji od