GANGE SA SIJELA
Nemoj moja uzdisati, Jelo,
baraba će doći na sijelo.
Moj dragane, što ne dođe
kad si znao da sam ođe.
Svak ti kaže, mala ne valja ti,
što te majka na sijela prati.
Evo mene pored tebe, bona
šta će onda na sijelu ona.
Ženiću se i
ja ove zime
nemam više sijeliti
s kime.
Sijelo je i za svakog važi,
ko će bolju zabavu da traži.
Skupilo se društvo staro
i zajedno zapjevalo,
samo tebe, moje milo
na sijelu nije
bilo.
Nijesu me slomile godine,
no sijela, brda i doline.
Oj, mjeseče, jel ti žao noći,
kao meni sa sijela poći?
Mojoj majci dodijalo prelo,
peruć moje flekavo odelo.
Mala moja, ljuti grome
sijela me tvoja lome.
U kolu sam ja Anicu
uhvatio za kanicu.
Ide dragi pjeva k'o trojica
kad na vrata manji no torbica.
Sviće zora i
kući
Se
mora,
žao mi je što još
ponoć nije.
Zapjevajmo, pobratime, jače
neka mala u krevetu plače.
Rujna zoro, produži svanuće
makar malo, ako je moguće.
Zapjevaću zašto neću
dogodine ko zna đe ću,
dogodine ko zna đe ću,
a sigurno ođe neću.
Pjevaj sejo do
lijeve ruke
moj šećeru slađi od jabuke.
Pjevaj i ti sejo s desne strane
moj golube sa zelene
grane.
Zapjevajmo makar ne valjalo
potrebno je razonode malo.
Ja na prelo sunce otpočelo,
ja sa prela sviće zora b'jela.
Da đevojka moja
dođe,
najljepša bi
bila ođe.
Mala moja, kada
mene nema,
što te majka na sijelo sprema.
- iz
knjige "Hercegovina pjesmom umivene"
Tomislava i Milojke Tabaković