Božo Čučković
Umrla
mu baba
Čuvao Novica Gajov jarad u Glumini. U to vrijeme u šumi je bilo dosta komita.
Naišli žandarmi, prišli Novici, s njim razgovarali i između ostalog ga upitali:
- Ima li, dječače, ovuda komita? Prolaze li?
- Ima, bogami.
- Jesi li ih ti vidio?
- Nisam.
- Pa, otkud znaš da ih ima?
- Kazala mi baba.
Žandarmi se obradovaše, misleći da će nekako doći do traga ili do imena
komitskih jataka, pa su naslućivali da bi i baba mogla biti jedna od jataka.
Zato nastaviše sa ispitivanjem čobanina:
- A đe ti je baba? Je li ovdje kod kolibe ili je u selu?
- Nije. Baba je umrla.
Financi pretresaju kuće
Austrijski financi su pretresali kuće i štale tražeći preostali dio duvana, jer
je na duvan udaren državni monopol.
Financ koji je prebirao Ilijinu pojatu, pretura slamu i snopove kukuruzovine.
Ilija sjeo na snop u kome se nalazio niz smotanog duvana.
- Diži se, Ilija, da vidim i taj snop!
- Hajde, đavola, sve si pregledao, vidiš da nema ništa.
Financ je bio uporan.
- Diži se, Ilija!
Samo što je financ prislonio pušku uza zid, Ilija skoči, zgrabi je, pa,
odgurnuvši ga prema zidu, reče:
- Idem ja, bogami, odnijeti pušku na Skrobotno tvome komandiru.
Ostavši razoružan, preblijedio i uplašen, financ stade moliti Iliju...
- Ne, Ilija, kumim te Bogom. Radi što god hoćeš, samo mi vrati pušku.
Poznala ga gara
Novica Jošov, kao i mnogi Čučkovići, išao je u SAD. Prije njega su otišla u
Ameriku dvojica braće: Milovan i Baćo. Novica je ostao u Americi samo jednu
godinu. Nije bio mnogo veliki radnik, nego je više volio šalu i najčešće se
šalio na svoj račun. Kad bi ga neko pitao koliko je bio u Americi, odgovarao je:
- Taman koliko ždrebe u kobili.
Nakon povrataka i dalje nastavlja šalu na svoj račun. Obukao je građansko
odijelo i trenčkot. Došavši pred kuću, tako obučen, priča:
- Dođem ja pred kuću kad pred kućom naša gara (ovca) stoji i lupa nogom kao da
se pita: je l Novica, nije l Novica. A ja joj, brajko, kažem: Novica glavom i
bradom, vratio se iz Amerike.
Tako je gara prepoznala Novicu.
Crko
narečac
Kosci na manastirskom imanju u Dobrićevu kosili su sijeno kod kaluđera. Kosci su
bili iz raznih sela. Htjeli su da zagovore Iliju da im ne pojede cicvaru za
vrijeme ručka, jer je vrlo brzo jeo. Zato su ga upitali:
- Kako ti umrije otac? Je li bolovao dugo i od čega je umro?
- Umro na prečac - odgovori Ilija da ne bi o tome dugo pričao i prekidao sa
jelom.
Kad se dobro najeo, poslije ručka, Ilija ih priupita:
- Šta me ono, ljudi, pitaste?!