Ljubiša
Anđelić
BEZ KUSURA
U hotelu Leotar često sam sjedio sa Stjepanom
Davidom. Radio je u Industriji alata. Bio je pravi
gospodin.
Trijezan i pri piću, uvijek nas je oslovljavao
sa "vi". Mi njega sa "gospodine Davide".
Za stolom je bio veliki orator.
Kod plaćanja kavaljer. Tu svoju osobinu znao je ispoljiti i na ulici.
č-Poslije više ispijenih špricera Davida smo jedne noći pratili do Bregova, gdje je stanovao. Kod parka smo se zaustavili da se naš prijatelj pomokri. Jedan uvijek budni milicioner to je opazio. Bez uvoda tražio je da David plati kaznu od deset dinara. Bez premišljanja Stjepan je pružio "plavcu" novčanicu od dvadeset dinara. Milicioner se uzvrpoljio. Nije imao "deseticu" da vrati kusur. Videći to, David je nonšalantno predložio čuvaru reda i mira: "Gospodine, ne brinite za kusur. Izvolite se i vi popisati i sve će biti u redu!" Iznenađen milicioner je odbrusio: "Ne dolazi u obzir!" Zaprijetio je da će protiv Davida podnijeti prijavu sudiji za prekršaje. Tada smo i mi reagovali. Kazali smo da se mandatna kazna može naplatiti" samo
na licu mjesta. Teška srca pozornik je vratio pare i odlazeći dobacio: "Uhvatiću ja vas na pišanju jedne noći!" Nije nas nikada uhvatio u tom "poslu". Zapisao nas je drugim povodom.
Jedno ljetno veče pjevali smo serenadu ispod prozora Marije Brusman. Baš kada smo se opustili uz sjetne melodije, iz mraka je iskočio naš poznanik-milicioner. Bez dobro veče, počeo je: "Pjevanje na javnom mjestu dozvoljeno je do dvadeset dva sata. To vrijeme je prošlo. Moram podnijeti prijavu protiv vas."
Pravdali smo se da smo pjevali tiho. Da nismo nikoga uznemiravali. Kazali smo da smo dobili i kompliment od dame kojoj je pjesma bila upućena. Pokazali smo i ružu koju smo dobili s prozora. Ništa nije pomoglo. Pozornik je bio alergičan na nas. Izgleda i na cvijeće.
Iako nas je dobro poznavao, milicioner nam je uzeo "generalije". Zapisao je naše lične podatke, kao da nas nikada nije vidio. Kad je na mene došao red, upitao je: "Ljubiša, koji si razred studija?" Poslije tih riječi nismo se mogli suzdržati. Glasno smo se nasmijali. Lice u plavom, ljutito nam je dobacilo: "Smijaćete se vi kod sudije..."
Kada smo zbog prijave došli više Gradske kafane, kod sudije za prekršaje Čeda Mucovića, upravo je rješavao neki ozbiljan predmet. Taj mirni čovjek upitao je milicionera, a i nas, zbog čega smo došli. Uglas smo rekli: "Zbog pjevanja serenade." Istjerao nas je iz kancelarije. Sigurno i pozornika. Nas bez opomene i bez kazne.