STIMADURI
Uvalila se jedne noći, priča Ljubomir, Miloševa
kobila u
Savov kukuruz. Kukuruz bijaše taman isklipo, u
mlijeku. Učinila veliku štetu. Ispregrizala oni mliječni
kukuruz,
polomila, povaljala - napravila lom.
Izašli stimaduri da procijene štetu. Predvodi ik Milošev bliži komšija Marko. Za njega se govorilo da nosi kantar među očima - toliko je tačno procjenjivo štetu.
-
Reci ti
Savo - kaže Miloš - koliko ima štete,
koliko je kukuruza uništeno. Tvoj je kukuruz, ti najbolje
znaš koliko rodi na ovoj njivi.
Ima li štete pedeset kila
kukuruza?
- Ima više - kaže Savo. Ja procjenjujem da ima oko šeset kila.
- Ima, bogami, osamdeset! - upada u riječ glavni stimadur Marko.
Svi se iznenadiše ovakoj procjeni. Poče dokazivanje: ima-nema, ima-nema! Na kraju, pošlje duljeg natezanja, zaključe da je šteta sedamdeset kila kukuruza.
Na povratku kući Miloš ljut na Marka pita ga:
-
Jesi li
ti Marko lud? Šta ti bi da procjenjuješ
više no što Savo traži?
- Šuti, kenjče jedan! - kaže Marko, njemu rekavši. Za ćeš mu ga vratit? Nećeš, bogami, nikad! Zadovolji ga neka se raduje i misli da nas je nasamario!