Početak

NADLAGIVANJE

Sjedeci uvece oko ognjišta, veli Ljubomir, pricale su se price i vodili razgovori o svacem. 0 rodnoj ili nerodnoj godini, a svaka lanjska bmla je bolja od ove, o suši i bezvodici, nevremenu i poplavama. Koliko je u koga rodilo žita, ko je zaklo najtežeg krmka, ko je kupio najbolje vino i rakiju za krsnu slavu. Raspravljalo se o svadbama i slavama, pricale šale i doskocice, zagonetke.legende i - laži.
U jednom selu, znacete sigur u kom, glavnu rijec vodili su Vuko Šcepanov i Akim Milošev. Njik dvojica bili su za vrijeme prvog rata u razlicitijem vojskama: Vuko ko dobrovo-ljac na Solunskome frontu, a Akim ko konjevodac u austri-jskoj vojsci. Oni su najcešce pricali doživljaje iz rata. Vazda su nastojali da jedan drugog nadmudre i preteknu u prici: ko je više obmšo svijeta, ko je teške ili lijepe dane doživio, i tako.
Jedno vece povela se prica o raštanu. Neko rece, u Rada Pekova ima dobra raštana. Vuko se odma nadoveza na pricu o raštanu pa ce:
- E, ljudi moji, necete mi vjerovat, vidio sam na Krfu raštan kolik dub. Pod njega u lad stao vod vojnika s
oružjem.
Akim jedva doceka da ga pretekne i nadmudri.
- A ja sam, ljudi, vidio kazan u koji more stat vod vojnika s oružjem i povr toga toliki raštan.
- Lažeš, Akime, zadajem ti božju vjeru! - doceka Vuko.
- E, lažeš ti, Vuko, božja ti je vjera, a ja ne lažem. Vidio sam u Debrecinu u fabrici toj i toj toliki kazan da bm
povr voda vojnika i toga raštana mogo i ti stat u nj.
Uto se iz coše javi Todo Milov.
- Da vam ispricam, ljudi, necete mi vjerovat. Rodile u mene prošle godine tikve. Bilo ik je i davolu. Kolik
najveca vinska bacva. Nakve vojvodanske bundave. Ostale po njivi. Jednog dana nema mi krmace, skotne. Traži, pretražuj
- nema! Kad rano proljetos eto je: vodi dvanestoro kizmica. Okle sad! Te onijem njiovijem tragom kad dodok do tikve de
je prezimila.
- Lažeš, Todo, da si me rodio! - zavika Mitar Lazarev.
- E, lažete i vi svi koliko vas je god! - završi Todo.