DA MOGU POBJEC OD SIROMAŠTINE
Siromaština je u nas proklestvo. Otkad naselismo ove karajeve vazda smo u
siromaštini. Narod kaže: u jadu, o jadu. Tako misle mnogi, veli Ljubomir.
Neki misle da je Ljubomir bogat i lijep da ga vlješeg na svijetu nema. Nakav
turski Celebija opiso je Ljubomir ko raj na zemlji. E, jes! Tome gospodinu bio
je raj, a raji pako, bogami.
No, i ja mislim da je Ljubomir dobar, a bio bi i bolji kad bi mi bili bolji i
pametniji. Dobro je ono što se voli!
Siromaština ti nije samo Ljubomirska i, napriliku, ercegovacka, no i svjetska. U
svemu svijetu ima siro-maštva. Sirotinjo i bogu si teška - kaže poslovica.
Vazda je naš coek mislio i nastojo da pobježe od siro-maštine. Vazda je bježo, a
cesto se vato u koštac š njom. Poneki je uspijevo i pobjego, ali se nije vamo
vraco. Rijetki su bili oni koji bi se vratili da pomogu i drugijem da pobjegu od
nje.
Pa, ko je kriv za siromaštinu? - pitacete, veli Ljubomir.
- Guzica! - kaže Lazar Stojanov.
On je razmišljo o tome pa kaže:
- Da mogu nekako pobjec od siromaštine dao bi jaram volova. No, ne mogu! Evo,
recemo, mnogo mi troši ova guzica! Da joj mogu odmac samo korak, nikad me više
ne bi stigla!