KLONIRANI BINGO
- fragment

… Prošla je i prva dobitna, ali besana noć. i ko bi spavao s tim milionima pod glavom?! edo je prvi ustao, nekako potežak. Sjetio se ita mu je prekjuče kazao ljekar: - Moramo dobiti i nalaze urinokulture. Za tri jutra, starino, moraš nositi mokraću na analizu. Poslije ćemo vidjeti šta ćemo...
- Odo' ja, zdravlje je najpreče - kaže ukućanima. Odlazi u klozet da "namiri" epruvetu, a desetak minuta kasnije već je u dupke punom tramvaju. Priznaćete, nije ni malo jednostavno stajati sa epruvetom u jednoj ruci, a držati štangu drugom. Srećom, jedan momak ustaje i ljubazno mu nudi mjesto. Dedo zahvaljuje, prihvata se okvira sjedišta, ali baš u tom momentu tramvaj "zapliva". Dedo gubi ravnotežu, ali i u takvoj neplaniranoj situaciji svjestan je opasnosti po žutu tekućinu koju drži u ruci. I dok skoro pada u stolicu, spontano pruža epruvetu gorštaku do sebe. Ovaj ne "kopča" odmah o čemu se radi, pa onako, nesvjesno, uzima "štafetu" i dodaje je ženi ispred sebe, ova, opet, mladiću koji upravo prebire po mobitelu ... Epruveta - štafeta kruži tako još koji tren, da bi je posljednji nositelj s gađenjem bacio kroz otvoreni prozor. Sve se to, naravno, događalo samo nekoliko sekundi.  Dedo je za to vrijeme uspio nekako da uhvati ravnotežu i da komotno sjedne. Ali, odmah je shvatio sve šta se u međuvremenu događalo. Samo je poblijedio:
- Đe mi je mokraća, đe mi je...
Ipak, sve se na kraju dobro svršilo, u Domu zdravlja uspio je da bez problema "donira" potrebnu tekućinu... Kući se vratio dobro raspoložen:
-   Prvi nalazi su dobri, a i za ostalo puno ne brinem, znam šta će mi reći - da imam višak željeza u krvi jer često jedem pirjan od
spanaka i zeljanieu. Znači, ljudi, da sam - armiran!
-   De, de, prestani se zafrkavat. Sačekaj kompletne nalaze! - upozorava supruga.
Ali, Dedo ne haje za savjete:
-   Djeco, sve se u životu mijenja, tu se ništa ne može. Eto, nekad sam bio i romantičar, a sad sam - reumatičar. Šta ćeš...
-   Ti k'o da si kloniran - opet će supruga.
Kakve su ti to priče. Nego, da vidimo još jednom te brojeve, taj tiket... Da i to nije klonirano?!
De, ne lupetaj, nego idi rasuči dobru pitu. I nikom još ne pričaj ništa, bar neko vrijeme valja ostati anoniman. Evo, pogledajte
još jednom karticu - sve se slaže.
-   Dobro, ali da vidimo zvanični kupon. Bez njega ne možeš pokupiti dobitak - podsjeća zet.
-   Stavio sam ga tu, u kuhinju, među novine. Bilo je nešto o penzijama, pa sam sačuv'o. - Mali, hajde, donesi te novine, na
televizoru su...
Unuk se brzo vraća, vidno razočaran:
- Nema ni novina ni listića. Dedo, da nisi što pobrkao?
- Ma, šta ti meni - nema! Sad ćeš vidit.
Hitro odlazi u kuhinju, ali tako hitro se ne vraća. Drži se za vrata, blijed u licu. Jedva se oglašava:
- Stvarno nema, ali... bilo je...
U kuću upada nevjesta. Vratila se sa pijace. Vidi sve otromboljena lica, nešto se dogodilo:
- Šta vam je, ljudi?
-    Da nisi ti, slučajno, pospremala one stare novine u kuhinji? - odmah će Dedo.
-    Bogami, ja sam sinoć u kontejner sve što je bilo staro i za bacit!
- Ma, šta pričaš, kakav kontejner?!
-Pa, Dedo, ja...
Dedo kao oparen izlijeće iz sobe, ekspresno oblači papuče, zatupljuje vrata i, ne čekajući lift, strčava niz stepenice. Usput evidentno popravlja "prolazno vrijeme". Ima samo jedan cilj - leteći stići do kontejnera. I stigao je, ali kontejner je, po svemu sudeći, još ranog jutra ispražnjen.
I kao što je malo prije letio, u povratku je djelovao potpuno slomljeno. Teturajući, jedva ulazi na vrata svog stana. Uspio je samo prostenjati:
- Nema ništa, odnijeli su...
Zet ga pokušava ohrabriti:
- Nemoj se predavati, Dedo, još nije sve izgubljeno. - Idemo na deponiju smeća.