Početak

MUDRE GLAVE Piše - Dino Kabesa 

Slavica Injac: "Aktiva banaka u RS u prošloj godini iznosila je 3,1 milijardu KM, osnovni kapital 340 miliona KM, a ukupan prihod 290 miliona KM. U osam banaka u RS strani akcionari upravljaju sa 98 odsto bankarskog sektora, dok se preostalih dva odsto odnosi na devetu banku u kojoj su većinski domaći privatni akcionari.
Zbog ovako slavnih rezultata, koliko gradjana ne može da spava, a koliko ih je već na liječenju? Znaš li, Slavice?

Fra Ivan Šarčević:... Ta razrokost bh. Hrvata traje mnogo dulje od zadnja dva desetljeća. Od turske okupacije, pa Eugena Savojskog, a osobito od sredine XIX stoljeća i formiranja nacija, pa sve do danas, s oscilacijama, traje hrvatska dilema između seljenja i ostanka, između Hrvatske i BiH, Zagreba i Sarajeva, bilo usljed rata i progona, bilo iz ekonomskih i kulturnih razloga, bilo iz sulude politike. Izbjeći utjecaj Zagreba ne mislim da je rješenje ne samo za Hrvate nego za čitavu BiH. Ta, mi smo susjedi, kao i sa Srbijom i Crnom Gorom. Pitanje je o kojem se utjecaju radi.

Dobri moj Fra Ivo, šta je ovdje pitanje, a šta odgovor!?

Lamija Tanović: U BiH je 1991. godine bilo 9,9 odsto nepismenog stanovništva, odnosno građana koji nisu završili ni osnovnu školu. Danas je ta cifra duplo uvećana. Na osnovu podataka kojima raspolažem, u BiH danas ima najmanje 20 odsto nepismenog stanovništva, dok je 50, 60 odsto građana završilo srednju školu. Prije rata ovaj podatak bio je za čak 30 procenata veći... Prije rata, sa visokom stručnom spremom bilo je između 12 i 15 odsto ljudi u BiH. Sa sadašnjim podacima o fakultetskim diplomama, BiH je među najlošijim državama u Evropi. U razvijenim evropskim zemljama 52 odsto jedne generacije koja je završila srednju školu nastavlja svoje obrazovanje, a u Americi čak 80 odsto...
Lamija, šta čekas, povedi me u Ameriku! Tvoj Dino.

Božidar Matić: Za razliku od nas, sve druge zemlje bivše Jugoslavije napreduju. Crna Gora je 1990. imala 1,79 naučnoistraživačkih radova na 100.000 stanovnika, a 2.000 se digla na 3,41; Makedonijia je imala 2,36, a popela se na 5,24 dok je Hrvatska imala 18,40, a popela se na 26. A BiH je jedina spala - sa 1,96 na 0,61! A i ovo su pretežno radovi koje su bh. naučnici radili u inozemnim institutima.
Ko nas je tako nisko spao? Gdje je sad to spadalo?

Meddžida Kreso: U pravnim krugovima se nerijetko zna kazati kako se anglosaksonsko i kontinentalno pravo slažu jedino u tome da se ne mogu složiti. Srećom, mi smo u BiH dokazali kako jeste moguće uspješno raditi i u situaciji kada imamo legislativu koja je do sada neviđeni miks spomenute dvije pravne škole.

Mi smo u BiH, eto, opet nešto dokazali, ali da li samo sami sebi, ili i sami - njima?

 Emir Kusturica potvrdio da je potpisao ugovor s Tvornicom sokova "DMB" o plasmanu sokova proizvedenih u mini-pogonu u jednoj od brvnara na Mećavniku.

"Pošto je program proizvodnje prirodnih sokova pod nazivom Biorevolucija odlično primljen kod naših posjetitelja i gostiju, odlučili smo da se oni plasiraju na šire tržište", kaže Kusturica.

Na Mećavniku se proizvode sokovi sa imenima Che Gevara (malina), Fidel Castro (kupina), Josip Broz Tito (borovnica), Draža Mihajlović (višnja) i Emir Kusturica (jagoda).

Kusturica je najavio da će se "Biorevolucija" nastaviti proizvodnjom sokova s nazivima Saddam Hussein i Maradona, "jer i oni zaslužuju da imaju svoju voćku."
A svi mi ostali, da bi se osvježili - moramo prebrat džepove!?

Miodrag Živanović, profesor banjalučkog Filozofskog fakulteta: Nijedan konstitutivni narod, nijedna nacionalna politička partija ne želi BiH. To ne žele ni srpska, ni bošnjačka, ni hrvatska elita. Izgleda malo paradoksalno, ali je tako. Ni Srbi, ni Hrvati, ne žele multietničku BiH. To iskreno ne žele ni Bošnjaci… A čim neko u politici predlaže nešto neostvarivo znači da on nije iskreno za to, već za nešto drugo. Taj utopistički element kod Stranke demokratske akcije i Stranke za BiH pokazuje da ni Bošnjaci nisu zapravo za BiH. Očigledno, niko nije za BiH, pa ni sami građani. Tu nastaje bh. Paradoks…

Zna li profa gdje taj paradoks prestaje?

Reis Cerić: Mi smo ranijih godina imali i težih izazova, a ovo što se sada dešava je vezano za osobu Bavčić, koja nije duševno uravnotežena i zato smo oprezni da ne napravimo grešku. On ima poteškoća u familiji, njegova žena ne živi sa njim i zatražila je zaštitu kod nas jer je on pokazao nasilništvo. Ovi momci oko njega imaju pravo da vjeruju kako hoće i ovaj problem ne želimo ni potcijeniti, ni precijeniti. Formirali smo komisije koje ovo rješavaju, ali korijen ove pojave od koje nas ponekad zaboli glava nije u BiH, nego u Beču, gdje jedan centar djeluje na način koji nije primjeren bosanskoj tradiciji i to ćemo polako rješavati. Taj centar vode Bosanci, ali još nije vrijeme da izlazimo u javnost sa detaljima...

A kad bude vrijeme, kao i uvijek - biće kasno!

Enver Redžić: Za mir kao i za poredak, potrebni su ljudi odlučnog karaktera, uzornog znanja i formata, stabilne intelektualne, političke i moralne konstitucije, kojima opštebosanski interes i zajedništvo u BiH nisu deklarativne poštapalice, već način mišljenja, ponašanja i djelovanja.
Ako bez takvih nikako ne može, onda nam nema spasa.

Enver Redžić: Jednoumlje je "ukinuto" nacionalnim bezumljem.
Da je tu bilo ičeg za ukidanje, i danas bi g. Enver imao crveni pasoš.

Enver Redžić: Enver Redžić: U modi je pravi krstaški rat protiv jugoslavenstva i Jugoslavije, koju sa jednakom odbojnošću odbacuju i secesionisti i hegemenosti.
Više to nije u modi, ćitajte novine!

Mirko Kovač: Autori budućeg ustava treba da jasno preciziraju odnose izmedju crkve i države, vjere i politike, ne zaboravljajući da je tradicija laiciteta isto tako duboko ukorijenjena u našem duhovnom biću kao i tradicija vjere.
Zar je 1941. yaista bila tako "duboko"?

Mirko Kovač: Na etnički "čistim"  teritorijama i crkva je postala državna, odnosno stranačka; ona aktivno sudjeluje u brojnim društvenim manifestacijama... kao ekskluzivni tumač volje i osjećanja naroda.

Zar nije tako i na etnički "prljavim" teritorijama (bar u onoj bh. minijaturi)?

Ugo Vlaisavljevic: Čini se da među intelektualcima - koji se javnosti najčešće predstavljaju kao politički analitičari, ali i kao književni kritičari, historičari, satiričari, filozofi ili filozofi - ima manje istinskog razgovora nego među političarima. Ne samo da je izostala gradnja foruma plodnog sučeljavanja različitih mišljenja, bespoštedne ali uviđavne debate od koje bi i građani i političari imali koristi jer bi bolje mogli sagledati okolnosti u kojima žive, nego je mjesto takvih foruma u medijima zauzela necivilizirana nesnošljivost i osporavanje svakog ljudskog dostojanstva neistomišljenicima...
Ćemu na početku ono "Čini se"???

Nenad Filipović - Nagrada Meša Selimović te tuzlanski susreti Cum grano salis plod su braka iz računa između tuzlanskog političkog Capoa Jasmina Imamovića te sarajevske nazovi-građanske književne koterije u kojoj je Ivan Lovrenović Vrhovni Žrec, nerijetko sakriven iza paravana predanosti višnjim ciljevima, Marko Velimirov Pap(lj)anin-Pap(lj)anin akindžija, Enver Kazaz ambiciozni šegrt, a nađe se tu onako za ikebane, i pokoji sveaminujući outsider poput Poljaka Boguslava Zielinskog...
Pitam se gdje je Nenad. Da li na putovanju ili proputovanju kroz Bosnu...

Zija Dizdarević: Najuticajniji medji u RS su pod punom Dodikovom kontrolom, i to sa radošću,  građanska ideja tamo je istovjetna veleizdaji…
Šta, Zijo, znači ono sa radošću?

Zija Dizdarević: Uz rušenje ustavnih amandmana i provalu (kontra)nacionalizma u tom povodu, Silajdžić i njegovo ideološko-medijsko zaleđe (reisu-l-ulema, Avaz, čengićko-latićevsko mladomuslimanstvo) nanijeli su i druge velike štete kojoj je osnova zaustavljanje SDA na pozicioniranju ka građanskom centur.

Za koga je zaustavljanje SDA - šteta?

Zija Dizdarević: Sulejman Tihić srušen je u tom forsiranju desničarskog otpora na kleronacionalističkoj osnovi, prepletenog sa personalno-grupnim interesima i novčanim motivima.

Da li Sulejmana već treba - u mermer?

Zija Dizdarević: Ovaj desničarski zaokret unutra bošnjačkog političkog bića ide u susret onima što su za geonacionalno zaokruživanje, odnosno razdruživanje BiH.

Znači li to da je Bosna nastala združivanjem?

Safet Zec:
- Sanjam da imamo jednog predsjednika, lijepog, pametnog, i da govori nekoliko stranih jezika... da su nam škole zajedničke i da se u njima uči NAŠ jezik, narodni, maternji, da se u njim izučavaju sve religije i njihova historija. Sanjam da u BiH žive Bosanci i Hercegovci, a religije da budu intimna i privatna stvar, a ne političko i nacionalno oprdjeljenje... Sanjam da jednim jeidnim dekretom zabranimo da mogu biti birani u bilo koje funkcije javnog života svi oni koji su od ovih zadnjih petnaestak godina prvo ratovali, a ond a sve učinili  da ovako nesretna i podijeljena BiH životari i da nam se svijet smije i iščuđava.

Sve ovo što Safet kaže je OK. I ja tako mislim, i ja tako sanjam. No, kad si u Bosni, onda, na žalost, uvijek moraš misliti da li neko tvoje riječi može da zloupotrijebi. U ovom slučaju ta mogućnost (evo, na pladnju) dolazi desničarima koji, TRENUTNO, navijaju za Građansku Bosnu. Sve u svemu, neko vrijeme, možda bi bolje bilo da se manje priča, i da se radi - sa manje buke.

Asim Mujić, na pitanje zašto glasamo, odgovara ovako: “Zato što su svaki izbori pitanje opstanka, popis stanovništva”.

Dakle, ako ne izaberemo prave - nestaćemo.

A i ako izaberemo prave, opet nam se zna.

Biramo, dakle po ovoj logici: kad veđ moramo nestati, neka zato bude kriv neko drugi.

Enver Kazaz kaže: “... Danas su neprijatelji BiH, zapravo, njeni najveći zagovarači. Ovaj nemogući paradoks se može prevladati samo znanstvenim uvidom  u bosanskohercegovačku i povijensu i kulturnu i političku i ideološku  i svaku drugu realnost.

Dakle, rješenje je prosto. Treba napraviti znanstveni uvid po Kazazovom receptu, i biračima ga dati prije izbora da ga nauče napamet! A kad oni nanovo glasaju kako glasaju, ponoviti uvid - po nekom drugom receptu. 

Ivan Lovrenović ovako rezonuje ... Ako je ZAVNOBiH rodno mjesto BiH, onda je taj isti Zavnobih i mjesto njezine smrti.
Sad znamo kako se to istorijsko mjesto zove, ali neznamo gdje se nalazi.

Uzaludno je tražiti ga na mapi.
Bolje otići u Zavidoviće i pitati bil oni bili kadri da daju lokaciju,a da svi mi ostali snosimo troškove sahrane. 

Ivan Vukoja ne smatra se Bosancem i ne dozvoljava nikom da mu nameće taj identitet.On je Hercegovac a država u kojoj živi je BiH, a ne Bosna. I punktum. Da se ta stvar više ne pominje.

Jedan moj prijatelj, Hercegovac iz Danske, stalno je reagovao kad bi ga oslovili Bosancem. Dodijalo to njegovim prijateljima, i oni mu rekli : «To ti je, bolan Ibrahime svedno!»

«E kad je svedno, onda da se dogovorimo pa da od danas Bosnu zovemo Hercegovina!“
Nisu pristali, čak ni u tom malom „bosanskom“ klubu za koga je, kaže Ibro, moj špaiz bio stadion. 

Marko Vešović napisao da je Tunjo vazda bio prodavač ubleha.

A Nenad Filipoviđ, opet, ustvrdio je  da je Ćimić jedna obična stolačka Laža, a Marko Vešović pap(lj)anska Paralaža.

„Da ja nešto od ovog kažem u kafani za tebe, šta bi mi uradio?“, pitao sam jednog svog prijatelja koji važi za “širokog“ čovjeka.

On mi je odgovorio jednostavno. Prvo bi me pitao je li istina da sam to rekao, ako bih mu rekao da jeste, pitao bi je li bila u pitanju neka šala, i, ako bih rekao da nije, onda: „pljunuo bi te u lice i za mene bi bio mrtav“.

Na tzv. javnoj sceni, eto, oni se pljuju, i, redovno, ostaju živi jedni za druge.

Zašto!?

Zato što, da se ne pljuju, bili bi mrtvi i jedni i drugi.

Jedan moj prijatelj čita intervju koga je Semezdin Mehmedinović dao „Slobodnoj Bosnić i komentariše za sebe…

- Semezdin kaže da je blagodat biti pjesnik u bosanskom jeziku. Sla’em se. Na bosanskom, uzaludno je samo tražiti posao. Ili ovo, payi, molim te… Semezdin se vratio u Sarajevo, malo prošetao i zapazio da u Vašingtonu, gdje, inače, živi, ne postoji ulica kakva je Ferhadija. Bravo, patrioto. Da si u Sarajevu, bio bi mudonja veći od Empire State Buildinga.

 Terry Eagleton piše: „U BiH ili u Belfastu kultura nije tek ono što stavljate u kasetofon, to je ono radi čega ubijate.

Grubo rečeno. Zaista grubo.

Moglo je ovako: “…pošto u Sarajevu nismo imali kasetofona, ono što bi U USA bila kultura, ovdje smo gurali u šaržer“.

Slušajući političare na TV, Reis Cerić rekao:

“Jedan tamo, drugi ovamo! Drugi ovo, treći ono! Ve la havle, ve la kuvvete illa billahil – alijjil – azim!”

Znam trojicu koji su pokušali napraviti repliku. Dvojica su tražila prevodioca.

Treći se pravio da razumije i Reisa i Sebe.

Zato je pokušao da ga prevede – za ostalu dvojicu?!

Sulejman Kupusović, reditelj, u intervjuu Maji Radević: "Ovo vrijeme ne zaslužuje da se o njemu ozbiljno govori, jer dovoljno je samo proći kroz naše gradove i vidjeti ta stupidna, idiotska lica političata, nekih dojučerašnjih anonimusa koji se samodopadno i prepotentno u ovom vremenu kada 50 posto stanovnika živi od kontejnera i oko kontejnera, blesavo smiju sa bandera koje trenutno izgledaju  kao božićna drvca."

To nisu dojučerašnji anonimusi, izuzev onih koji su radili za Udbu i SDB. Ti likovi su uglavnom na sceni od 1991. ili od 1995.

Kad ljudi glasaju za njih, više se ne mogu vaditi na neznanje, niti mogu reći da su opet prevareni. Toliko da se zna.

Emir Ramić: Bosanskohercegovačka dijaspora bolje ilustrira unutrašnji svijet ideje Bosne i Bosanskog duha, preciynije osjeća probleme, dileme i potrebe matice, brže naslućuje puteve i stranputice matice. Dijaspora, koja se manje iseljavala, kroz različite historijske periode je očuvala tradicionalni kontinuitet bosanskog duha, oličenog u humanizmu, toleranciji, solidarnosti, pluralizmu i multilateralizmu..."

Ramić je piše ništa o tome kako danas dijaspora djeluje na Bosnu, da li multilateralno ili unilateralno. Kako jedna, kako druga, kako treća, kako i ona koja je uvjerena da nije ni prva, ni druga, ni treća!?

Emir Ramić: “U ekonomskom smislu dijaspora je značajniji partner nego što su EU, MMF i druge asocijacije. Za razliku od potonjih, ne samo da ne ucjenjuje svoju zemlju, već i ne traži nikakve privilegije. Paradoksalno je da pred ovim institucijama BiH “kleči, moli i denuncira svoje građane”, a dijasporu arogantno odbacije, ponižava i ne mari za njene opravdane zahtjeve, čije bi rješenje bilo od koristi, prije svega za maticu”.
Ovdje nema šta ni da se doda, ali ni da se oduzme. Dejstvo ove konstatacije trajaće onoliko dugo koliko bh. narodi budu birali vođe koje se - sami sebe boje!

Safet Omerović, federalni ministar zdravlja: Istina je da je oko 17 posto stanovništva bez zdravstvenih knjižica i bez pristupa zdravstvenom osiguranju, a prema zakonima i prema konvencijama o ljudskima pravima svi moraju imati ravnopravan pristup. Veliki problem su i djeca koja zbog nezaposlenosti roditelja nemaju zdravstveno osiguranje, ali mi ćemo uraditi sve što je moguće da se ovaj problem riješi.
Šta je to vaše "s v e", Safete?